Doživljeno nasilje kod djece i mladih uzrokuje, među ostalim, brojne psihosomatske posljedice poput glavobolje i bolova u trbuhu i leđima te psihološke posljedice poput anksioznosti, ljutnje, tuge, osjećaja usamljenosti i manje vrijednosti, depresivnosti
Izvor: #Reagiraj – Elektroničko seksualno nasilje nad i među djecom i mladima, Ženska soba – Centar za seksualna prava
Izloženost svim oblicima nasilja, pa tako i elektroničkom, ostavlja brojne posljedice na socijalno, psihičko i fizičko zdravlje djece i mladih. U daljnjem tekstu navest ćemo neke od indikatora koji mogu ukazivati na to da osoba doživljava ili čini elektroničko nasilje i elektroničko seksualno nasilje. Također ćemo dati uvid u posljedice koje doživljavanje i činjenje ova dva oblika nasilja ima na živote djece i mladih.
Indikatori elektroničkog nasilja i elektroničkog seksualnog nasilja
Indikatori doživljenog nasilja mogu biti psihofizički, socijalni i ponašajni (Beran i Li, 2007; Zovkić, 2015; Giumetti i sur., 2014; Cassidy i sur., 2013). Neki od psihofizičkih indikatora vidljivi su kroz pogoršanje fizičkog zdravlja (glavobolja, smanjen unos hrane, loš san), promjene u psihološkom funkcioniranju (depresivnost, anksioznost) te suicidalne misli, pokušaj samoubojstva i samoubojstvo. Neki od ponašajnih indikatora su povlačenje u sebe, česte promjene raspoloženja, samoozljeđivanje. Indikatori socijalnih promjena najčešće su vidljivi kroz isključivanje iz društvenog života na način da djeca i mladi sve više vremena provode online, a sve manje s prijateljima/icama. Djeca i mladi koji su izloženi doživljavanju ili činjenju nasilja često se prestaju baviti izvanškolskim aktivnostima, uspjeh u školi im se pogoršava te većinu svog slobodnog vremena provode online. Također, djeca i mladi koji doživljavaju ili čine elektroničko nasilje najčešće isto doživljavaju i u školi.
Kratki film koji otkriva kako djeca postaju žrtve seksualne ucjene na internetu
Posebno se ističu indikatori koji upućuju da osoba doživljava ili čini elektroničko i/ili elektroničko seksualno nasilje. Navodimo neke od njih na koje trebaju obratiti pažnju, bilo roditelji, bilo vršnjaci/kinje:
- spominjanje nepoznatih osoba
- pridavanje sve veće važnosti aktivnostima i osobama na Internetu
- povećanje vremena provedenog na Internetu u odnosu na prije
- pritužbe roditelja da ne mogu dijete “odvojiti” od računala, mobitela i Interneta
- pokazivanje nervoze kada se ne može koristiti mobitelom ili Internetom, odnosno kada mu/joj je pristup onemogućen
- zatvaranje stranica, chatova i/ili skrivanje mobitela kada roditelji uđu u sobu ili kada se druga osoba približi
- izbjegavanje razgovora o uporabi računala i Interneta
- izbjegavanje korištenja mobitela, tableta i računala, pogotovo kada se primi neka poruka
- stres prilikom čitanja poruka, odnosno primanja različitih sadržaja
- puno novih kontakta na mobitelu i/ili društvenim mrežama
- brisanje korisničkih računa ili otvaranje puno novih
Navedeni indikatori samo su neki od brojnih mogućih pokazatelja doživljavanja online nasilja. Postojanje ovih znakova ne mora nužno značiti da osoba doživljava nasilje putem Interneta i na društvenim mrežama, pogotovo ako je riječ o adolescentima kojima je online komunikacija jedan od glavnih načina uspostavljanja i održavanja odnosa. Ipak, prisutnost ovih znakova je svakako pokazatelj potencijalnih problema koji ne moraju nužno biti povezani s doživljavanjem nasilja.
Važno je pripaziti na sve promjene u ponašanju i raspoloženju kod djece i mladih jer one mogu ukazivati na moguće druge probleme s kojima se suočavaju.
Socijalne, psihosomatske, psihološke, ponašajne i zakonske posljedice
Ako se na vrijeme ne prepozna da djeca i mladi doživljavaju online nasilje te se na to ne reagira na odgovarajući način, moguće su različite posljedice: socijalne, psihosomatske, psihološke, ponašajne i zakonske. Djeca i mladi mogu posljedice doživljenog nasilja osjetiti odmah u trenutku doživljavanja nasilja, ili neposredno nakon, ali mogu ih osjećati i dugo nakon što je nasilje završilo.
Kad god se posljedice jave i u kojem god obliku, one predstavljaju normalnu reakciju na doživljeno nasilje. Svaka osoba na doživljeno nasilje reagira na svoj način i kako god se osjećala ona ima pravo na to jer se svatko od nas različito nosi sa situacijama i posljedicama.
Kako se osjećaju žrtve elektroničkog nasilja i gdje je izlaz
Posljedice elektroničkog i elektroničkog seksualnog nasilja koje djeca i mladi doživljavaju mogu biti razne te utjecati na obiteljski, školski i društveni život. Umanjivanje posljedica posebno je izraženo u slučajevima elektroničkog nasilja prvenstveno zato jer nema izravnog kontakta “licem u lice” sa žrtvom. Ovaj oblik nasilja ostavlja jednako teške posljedice kao i nasilje koje se događa u offline svijetu.
Žrtve ovog tipa nasilja izbjegavaju odlazak u školu, ne sudjeluju u školskim i izvannastavnim aktivnostima te im se pogoršava uspjeh u školi. Kod njih je vidljiva smanjena interakcija s okolinom, vršnjaci/kinje ih odbacuju i izoliraju što dovodi do socijalne isključenosti. Nerijetko vršnjaci/kinje stigmatiziraju i etiketiraju žrtve elektroničkog seksualnog nasilja.
Doživljeno nasilje kod djece i mladih uzrokuje i brojne psihosomatske posljedice poput glavobolje i bolova u trbuhu i leđima te psihološke posljedice poput anksioznosti, ljutnje, tuge, osjećaja usamljenosti i manje vrijednosti, depresivnosti.
Žrtve često imaju nisko samopouzdanje i lošu sliku o sebi što dovodi do toga da se počinju problematično ponašati te konzumirati različita opojna sredstva (npr. alkohol i drogu). Također su vidljive promjene u seksualnom ponašanju koje su neprimjerene dobi djece i mladih. Doživljeno nasilje utječe na to da se djeci i mladima ukupno smanjuje kvaliteta života.
Samoozljeđivanje, pokušaj samoubojstva i samoubojstvo predstavljaju najteže posljedice koje ostavlja nasilje (Beran i Li, 2007; Giumetti i sur., 2014; Strabić, Milaković, 2016), o čemu svjedoče i neki tragični primjeri u Hrvatskoj.
Za istaknuti je kako su elektroničko i elektroničko seksualno nasilje kažnjiva djela i imaju zakonske posljedice za osobe koje vrše ovakve oblike nasilja. Uvrede, klevete, prijetnje te različiti oblici seksualnog nasilja počinjeni na štetu djece i mladih kažnjivi su za sve osobe starije od 14 godina, dok se osobama mlađim od 14 godina mogu izreći mjere obiteljsko-pravne zaštite. Zbog toga je važno povjeriti se odraslim osobama i prijaviti ovakve oblike nasilja kako bi se nasilnici/e odgovarajuće kaznili.
Iz svega navedenog vidljivo je kako elektroničko i elektroničko seksualno nasilje ostavljaju mnogostruke posljedice koje utječu na kvalitetu života djece i mladih.
Savjeti djeci i mladima: Što u slučaju elektroničkog seksualnog nasilja
Foto: VisualHunt
